Slave Market Memory for the Slaves Stone Town

Tržište robova na ostrvu Zanzibar

Zanzibar je ostrvo u Indijskom okeanu poznato po fantastičnim belim peščanim plažama, plavo-tirkiznom moru i začinima.
Ali, da li ste znali da je Zanzibar bio poslednje legalno tržište robova na svetu?
Da, dobro ste pročitali, i ja sam bila zaprepašćena. Tržište robova na Zanzibaru je zvanično zatvoreno 1873. godine pod pritiskom Britanske vlade.

Tokom naše zanzibarske avanture posetili smo glavni grad Stoun Taun (Stone Town). U njegovom centru postojalo je tržište robova. Danas, tačno na tom mestu, nalazi se Anglikanska crkva, sagrađena 1873. godine. Pored crkve nalazi se i Memorijalni muzej, koji detaljno opisuje istoriju ropstva na Zanzibaru.

Naš turistički vodič Musa iz agencije Upendo tours agency pričao nam je o trgovini robovima. Iako je to tužna i mračna priča, vredi je čuti, a i pogledati postavku muzeja o trgovini robovima u Istočnoj Africi.

A priča o robovima ide ovako…

Anglican Cathedral and Memorial Slave Centre Stone Town

Anglikanska katedrala i Memorijalni centar u Stoun Taunu

 

Istorija ropstva

Da bismo razumeli celu priču oko trgovine robovima, potrebno je da se malo vratimo u prošlost.

Zbog svog specičnog položaja u Indijskom okeanu, istorija Zanzibara je bila veoma turbulentna. Unguja (Zanzibar) je bilo odlično mesto i luka za trgovce koji su putovali između velikih afričkih jezera, Arabijskog poluostrva i južne indijske regije.

Prvi stanovnici zanzibarskog ostrva bili su Afrikanci, pripadnici Bantu plemena sa kopnenog dela Afrike pre 3.000-4.000 godina.

Zatim sa Bliskog Istoka dolaze Persijanci u desetom veku. Ostrvo su nazvali Zangi-bar, što znači “zemlja crnih ljudi” (persijska reč Zangi = crno, Bar = mesto). Za kratko vreme su se stopili sa lokalnim stanovništvom sa svojim specifičnim jezikom, Svahili. Ovo afričko-persijsko stanovništvo je prešlo u islam i prihvatilo mnoge persijske običaje.

 

Trgovina robovima na Zanzibaru

Dok su tragali za Indijom početkom 16. veka, na Zanzibar stižu i Portugalci. Trgovali su začinima i slonovačom, ali takođe i robovima. Zanzibar je bio deo Portugalskog carstva skoro dva veka.

U 17. veku, omanski Arapi su proterali Portugalce i uspostavili kontrolu nad mnogim naseljima, uključujući i Zanzibar. Vladajući sultan Omana, Said bin Sultan Al-Said, preselio je i svoju prestonicu iz Muskata na Zanzibar. Kraj 18. i početak 19. veka označava period brze ekspanzije trgovine robljem.

Zajedno sa trgovinom slonovače, karanfilićem i začinima, trgovina robovima postaje veoma važna za ekonomiju. Zanzibar je imao glavnu ulogu u trgovačkim rutama unutar Afrike. A rođen je i novi grad na afričkoj obali: Zanzibar grad ili Stoun Taun (Stone Town).

Slaves Carry Ivory Zanzibar

Nosači prenose slonovaču, Karonga, jezero Nyasa, Britanska Centralna Afrika

 

Tržište robova u 19. veku

Devetnaesti vek je period najveće ekspanzije trgovine robovima. Bio je to veoma unosan posao koji su vodili Evropljani, Arapi, Indijci i vođe lokalnih zajednica sa kopnenog dela Afrike.

Ulice Zanzibara su tada bile pune robova koji su činili dve trećine stanovništva.
Ljudi su dovođeni sa širokog područja koje se prostiralo od juga, jezera Njasa (današnji Malavi), do zapada i jezera Tanganjike (današnji DR Kongo) i na severu od jezera Viktorija (današnja Uganda), sve do novog centra, Stoun Tauna. Danas ova površina obuhvata teritorije zemalja kao što su Uganda, Kenija, Burundi, Ruanda, Nigerija, Zambija, Tanzanija i Mozambik. Međutim, ljudi sa Zanzibara nisu bili robovi, bili su slobodni.

Local's life, and the map of Africa

Slike iz svakodnevnog života (levo), mapa Afrike koja pokazuje široku teritoriju sa koje su stanovnici odvedeni u ropstvo (mapa)

 

Zarobljeni ljudi su pripadali različitim kulturnim i jezičkim grupama. Često su cele porodice odvođene u ropstvo. Neki od njih su bili obučeni majstori, muzičari, kovači, poljoprivrednici. Živeli su u naseljenim zajednicama i bavili su se lovom, ribolovom i sakupljanjem drva.

 

Putovanje: od doma do trgovine robovima

Putovanje u karavanima je vekovima bio uobičajen način putovanja. Bilo je bolje i sigurnije putovati tako nego putovati sam. Mnogi karavani su imali oružanu pratnju. I trgovci robljem su putovali sa svojim zarobljenicima u karavanima, koristeći postojeće trgovačke rute po istočnoj Africi.

Međutim, to su bila vrlo naporna putovanja. Putovalo se danima, nekad i nedeljama, sa minimalnim količinama vode i hrane. Ljudi su umirali od iscrljenosti, bolesti i gladi. Bili su okovani lancima kako ne bi pobegli, a ako bi neko i pokušao, bio bi ubijen. Tokom dugih putovanja, dešavalo se da robovi budu prodati novim vlasnicima.

Robovi su prevoženi do Zanzibara u malim drvenim brodovima (dhows), koji su bili pretrpani, nimalo udobni i sigurni. Mnogi od njih nisu preživeli put do ostrva Zanzibar.

the Map of the Caravan Routes to East Africa

Mapa pokazuje rute karavana kojima se prenosi slonovača, robovi i ostala roba do obala istočne Afrike

 

Tržište robova u Stoun Taunu

U 19. veku osim Zanzibara, postojala su još dva važna centra: Kilva na kopnenom delu Tanzanije i Kueliman na Mozambiku. Međutim, sredinom 19. veka, Stoun Taun je postao glavni centar za trgovinu robljem za celu teritoriju istočne Afrike.

Kupci i prodavci su bili zanzibarski trgovci, ugledni građani i poslovni ljudi, zatim Arapi, Somalijci, trgovci iz Indije i sa Mauricijusa. Jedan od najpoznatijih trgovaca bio je Tippu Tip, koji je radio pod vladavinom nekoliko sultana. Ovaj svahili-zanzibarski trgovac bio je vlasnik plantaže, guverner, trgovao je slonovačom i robljem i predvodio je mnoge trgovačke ekspedicije u centralnoj Africi.

Svake godine, između 40.000 i 50.000 robova je bilo dovedeno na Zanzibar.
Otprilike trećina njih je radila na plantažama kokosa i  karanfilića. Ostatak bi bio prebačen do Persije, Arabije, Madagaskara, Mauricijusa, Osmanlijskog carstva i Egipta. Skoro 30% muških robova je svake godine umiralo zbog teških uslova na plantažama. Mlade žene su bile prodavane haremima ili bi služile u kućama.

Document Showing Imported and Exported Slaves During the Month of May 1866

Tržište robova: dokument koji pokazuje spisak prodatih i kupljenih robova u maju mesecu 1866. godine

 

Tržište robova u Mkunazini, Stoun Taunu

Nakon dolaska zarobljenika na Zanzibar, trgovci robljem bi ih zatvarali u podzemne prostorije. To je ujedno bio i test. Ko preživi više od tri dana, bio bi odveden na tržište robova Mkunazini, u Stoun Taunu.

Robovi su skidani do gole kože i okupani. Bili su primorani da hodaju nagi, poređani po godištu ili polu. Potencijalni klijenti su proveravali njihovo fizičko stanje, od usta i zuba do stopala, a žene su bile podvrgnute i invazivnim pregledima. Ukoliko je cena bila dogovorena, nagi robovi su predavani svojim budućim gospodarima.

Slave Market Buyers Slaves and Traders Tržište Robovima

Tržište robova: kupci, robovi i trgovci

 

Ali, dešavalo se još nešto.
Robovi su bili vezivani za drvo i bičevani. Bila je to demontracija njihove snage. Oni koji nisu plakali ili vrištali tokom bičevanja prodavani su po većoj ceni. Užasno, zar ne…?

 

Prostorija za robove

Danas na ovom mestu mogu se videti preostale dve od petnaest prostorija gde su nekad boravili robovi.
Prema pričama, u većoj prostoriji je boravilo i do 75 osoba, žena i dece. U drugoj manjoj prostoriji  bilo je i do 50 muškaraca. Prostorije su korišćene za čuvanje robova pre njihove prodaje na aukciji.

in the Front of Slaves Chamber Stone Town

Natpis ispred ulaza u prostorije za robove, Stoun Taun

 

Uslovi u prostorijama su bili užasni: prozori su bili mali, nije bilo svežeg vazduha, a hrane i vode tek za preživljavanje. U centralnom delu prostorija nalazili su se kanali koji su korišćeni umesto toaleta. Preko ovih kanala, prostorije su bile povezane sa okeanom. Tokom plime voda bi prodirala kroz kanale i dostigla visinu od oko 30cm, odnoseći sa sobom izlučevine.

Slaves Chamber Stone Town Zanzibar Tržište Robovima

Prostorija gde su boravili robovi pre aukcije

 

Ali kako je bilo tokom oseke? Možete li zamisliti taj miris u tim malim prostorijama?
Mnogo ljudi, naročito dece, umrlo je u ovim prostorijama zbog gladi i gušenja.

Slave Chamber Stone Town Tržište Robovima

Prostorija za robove

 

U prostorijama smo boravili par minuta.
Verujte mi, bilo je toliko klaustrofobično i jedva smo  dočekali trenutak da iz njih pobegnemo!

 

Dr. Dejvid Livingston, istraživač i borac protiv ropstva

David Livingstone je bio škotski misionar, lekar, pisac i istraživač Afrike.
Pridružio se Londonskom misionarskom društvu i 1840. po prvi put odlazi u Afriku. Dejvid Livingston je pronašao i mapirao brojna geografska mesta u Africi (jezera, Tanjganiku, Zambiju, Kongo itd). Jedno od njegovih najvažnijih otkrića su Viktorijini vodopadi na reci Zambezi, u novembru 1855. godine.

Dejvid je bio jedan od prvih misionara koji se borio protiv ropstva i trgovine robljem. Njegove priče i izveštaji o životu robova u Africi pokrenule su osnivanje Misije za ukidanje ropstva i ustanovljenje Anglikanske crkve. Bio je pravi nacionalni heroj.

Dr David Livingstone and His Companions Susi and Chumah

Dr. Dejvid Livingston i njegovi pratioci, Susi i Čumah

 

Dejvidovo poslednje putovanje je bilo otkrivanje izvora reke Nil. Međutim, razboleo se i 1. maja 1873. godine umro od malarije i dizenterije u selu Čitambo, na teritoriji današnje Zambije. Pronašle su ga njegove verne afričke sluge i pratioci, Abdulah Susi i Džejms Čumah.

Dejvid je mnogo voleo Afriku. Naložio je da mu se nakon smrti izvadi srce i zakopa na afričkom tlu, što su Susi i Čumah i učinili, ispod drveta, na mestu gde je preminuo. Balzamovali su njegovo telo i posle dugog i napornog putovanja, preneli ga u Englesku. Dejvid Livingston je sahranjen 18. aprila 1874. godine, po tadašnjim viktorijanskim običajima.

 

Ukidanje ropstva i trgovine robovima

Da bi sprečila trgovinu robovima, Britanska vlada je iz Londona poslala ratne brodove u Indijski okean.
Britanska mornarica je oslobodila hiljade robova iz istočne Afrike koji su transportovani u drvenim brodićima, dhows.

Captured Slave Traders Zanzibar Tržište Robovima

Zarobljeni trgovci robovima

 

Tokom 1861. godine, Zanzibar se odvojio od Omana i postao nezavisni sultanat.
Ali, 5. juna 1873. godine, zanzibarski Sultan Barghaš je pod pretnjom bombardovanja od strane Britanaca bio primoran da zabrani trgovinu robljem. Bilo je to za vreme Anglo-Zanzibarskog rata (najkraći rat u istoriji koji je trajao samo 38 minuta). Zvanično, sva javna mesta trgovine robljem su bila zatvorena.

Međutim, robovi nisu bili automatski oslobođeni. Morali su da podnesu prijavu kako bi dobili dozvolu preko kolonijalnih zvaničnika, na osnovu dekreta o ukidanju ropstva 1897. i 1909. godine. Žene koje su bile konkubine su morale da čekaju na svoju slobodu još 12 godina, ali im je bilo dozvoljeno da se staraju o svojoj deci.

Freedom from the Slaves Tržište Robovima

Slike oslobođenih robova

 

Mnogi oslobođeni robovi na Zanzibaru su napustili plantaže. Preselili su se u sela, sadili drveće i biljke i gradili nove kuće. Hiljade oslobođenih robova se preselilo preko potoka u Stoun Taun u potrazi za novim poslovima i mogućnostima za život.

Britanci su 1890. godine proglasili protektorat nad Zanzibarom koji je trajao više od 70 godina.

 

Anglikanska crkva i biskup Edvar Stir

Posle odluke o ukidanju ropstva 1873. godine, engleski misionari su kupili zemljište na kojem se odvijala trgovina robovima. Zajedno sa Edvardom Stirom, trećim zanzibarskim biskupom, započeli su izgradnju Anglikanske crkve.

Anglican Christ Cathedral Stone Town

Anglikanska katedrala, sagrađena na mestu gde je nekad bilo tržište robova

 

Na žalost, Edvard Stir je umro 1882. godine od srčanog udara i nije dočekao završetak izgradnje katedrale.
Bio je lingvista i objavio je više dela na nekoliko istočnoafričkih jezika i dijalekata. Jedno od najpoznatijih dela je Priručnik svahilija iz 1870. godine, a takođe, preveo je i veći deo Biblije na svahili.

Zbog velike posvećenosti ukidanju ropstva, Edvard Stir je sahranjen iza oltara u katedrali.

Edward Steere the Third Bishop of Zanzibarl Stone Town

Edvard Stir, treći zanzibarski biskup

 

Ovaj visoki oltar danas stoji tačno na mestu gde je nekad stajao stub koji je služio za bičevanje i kažnjavanje robova.
Krug u kamenu prikazuje mesto stuba i krv robova koja se slivala sa njega.

the Circle of the Whipping Tree

Krug pokazuje mesto gde je nekada stajao stub za bičevanje

 

Iza oltara se nalazi presto biskopa i bakarne table sa figurama raznih ličnosti iz Starog zaveta.

an Altar in the Anglican Christ Cathedral Stone Town

Oltar u Anglikanskoj katedrali, Stoun Taun

 

U katedrali možete videti jedan drveni krst.
Poznat je kao Livingstonov krst, jer je napravljen od drveta ispod koga je sahranjeno srce Dejvida Lingvistona.

Livingston Cross Anglican Cathedral Stone Town

Livingstonov krst, Anglikanska katedrala

 

Na ulazu pored krstionice, nalaze se mermerni stubovi. Dok je biskup Stir bio odsutan, radnici su ih greškom postavili naopako. Kad se biskup vratio, bilo je suviše kasno da se greška ispravi, tako da su stubovi ostali u tom položaju do danas.

Anglican Christ Cathedral

Unutrašnjost Aglikanske katedrale

 

Ilegalna trgovina robovima i konačno ukidanje ropstva

Iako je 1873. godine zvanično ukinuta tržište robova, to nije bio kraj ropstva. Trgovci robljem su nastavili trgovinu još najmanje dve decenije kasnije. Kidnapovani ljudi su bili sakrivani u pećinama i podzemnim prostorijama na Zanzibaru pre nego što bi bili transportovani za Arabiju ili Aziju.

Jedna od ilegalnih prostorija za robove se nalazila u mestu Mangapvani, 25 kilometara severno od Stoun Tauna, na zapadnoj obali, a jedna i na ostrvu Pemba. Konačno je trgovina robljem ukinuta 1904. godine u Keniji i 1919. godine na Tanganjiki.

Posle Zanzibarske revolucije 1964. godine, Sultan i pojedini arapski i persijski stanovnici su proterani sa ostrva.
Iste godine, Tanganjika i Zanzibar su se ujedinili u Republiku Tanzaniju.

 

Tržište robova: “Sećanje na robove”

U porti katedrale nalazi se Spomenik robovima, “Memory for the Slaves”.
Skulpturu je napravila švedska umetnica Klara Sornas 1998. godine, u znak sećanja na robove. Spomenik se sastoji od pet kamenih figura, mladih i starih žena i muškaraca, u jednoj jami. Na njihovim vratovima su okovi iz mračnog doba ropstva, povezani metalnim lancem.

Slave Market Memory for the Slaves Stone Town Tržište Robovima

Spomenik robovima, Stoun Taun

 

Teško je objasniti izraz njihovih lica. Ne možete ostati ravnodušni.
Bol, nemoć, suze, izmučenost, ali i prkos i bunt, uprkos okovima…

Memory for the Slaves Stone Town Tržište Robovima

Spomenik robovima na mestu nekadašnje mesta trgovine

 

Tržište robova i sloboda

Prema statistikama, između 1500. i 1900. godine, muslimanski trgovci su preko 17 miliona afričkih robova transportovali do obale Indijskog okeana, na Bliski istok i u Severnu Afriku. Tokom vladavine omanskih Arapa u 19. veku, svake godine je prolazilo kroz Stoun Taun oko 50.000 robova. Da, Zanzibar je nekada bio glavni centar trgovine robovima u istočnoj Africi.

I danas možemo da se upitamo zašto su morale da se dese ove užasne stvari?
Toliko patnje, suza, bola, uništenih porodica i smrti. Pa, sve je to samo zbog profita.

Čak  danas u nekim zemljama sveta postoje izvesni oblici ropstva.

A svako zaslužuje da bude srećan i da živi život onako kako hoće.

I svako zaslužuje da bude slobodan.

 

Život nema cenu, kao što je nema ni sloboda.

 

author avatar
Natania
3 replies
  1. oprol evorter
    oprol evorter says:

    Great ?V I should certainly pronounce, impressed with your site. I had no trouble navigating through all the tabs and related info ended up being truly simple to do to access. I recently found what I hoped for before you know it in the least. Quite unusual. Is likely to appreciate it for those who add forums or something, web site theme . a tones way for your client to communicate. Excellent task..

    Одговори

Trackbacks & Pingbacks

  1. […] začinima, Portugalci su trgovali slonovačom, ali i robovima. Posle skoro dva veka njihove vladavine, početkom 18. veka, Arapi iz Omana zauzimaju Zanzibar, koji […]

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Required fields are marked *